Prošlo je pet godina otkako sam zaglavio u ustaljenom ritmu života, zarobljen između zidova svakodnevice. Odlučio sam prekinuti tu monotoniju i krenuti u avanturu - mjesec dana solo putovanja kroz Tajland. Činjenica da putovanje sam donosi potpuno drugačije iskustvo bila je dovoljna motivacija. Tajland je bio moj odabir iz mnogo razloga - dovoljno dalek, egzotičan, i drugačiji, ali i dovoljno siguran za prvo samostalno putovanje. Prvi i najteži korak bio je kupnja avionske karte, jer nakon toga nema povratka. Nakon temeljitog istraživanja što sve trebam ponijeti, trebam li se cijepiti ili ne, i koje sve destinacije trebam posjetiti, pripreme su konačno započele.
Cijepljenje je bio pomalo neugodan, ali nužan korak. Protiv trbušnog tifusa, Hepatitisa A, difterije, tetanusa - neki bi rekli previše, neki premalo. S obzirom na planirana buduća putovanja ja bih rekao nužno. Važno je napomenuti da se savjetujem sa svojim liječnikom o vremenskom rasporedu cijepljenja i nuspojavama. Priprema pakiranja bila je sljedeći korak, a sve je stalo u dva ruksaka, jedan od 35 litara i drugi od 20 litara. Lijekovi, obuća, odjeća, papirologija, sve je bilo pažljivo odabrano i organizirano.
Sve što sam nosio na Tajland, iako izgleda malo, zapravo sam mogao i bez nekih stvari jer tamo ima apsolutno sve što vam treba
Dolazak u Bangkok bio je ugodan i bez ikakvih problema, a nakon malo istraživanja, shvatio sam da se u ovom gradu teško može izgubiti. Bangkoku sam posvetio četiri dana, dovoljno da doživim kontraste bogatstva i siromaštva, kaosa i reda, te da se upoznam s modernim životom Tajlanda.
Nakon Bangkoka, red je bio na nešto drugačije iskustvo - Chang Mai . Ovaj grad na sjeveru Tajlanda bio je moja oaza mira, s bogatom kulturom, predivnom prirodom i brojnim mogućnostima za istraživanje. Boravak u Chang Maiju bio je pravo osvježenje nakon gužve Bangkoka. Nakon što sam doživio trovanje hranom i nije mi bas bilo do grada, a ni do samog sebe, jedino do čega mi je bilo stalo je WC. Odlučio sam skratiti planiranu rutu i potražiti mir i prirodu.
Put me odveo u malo mjesto zvano Mae Kampong , smješteno u blizini Chiang Maija, samo 1 sat vožnje automobilom ili 2 sata autobusom. Već na prvi pogled, ovo mjesto nudi jedinstveni uvid u tradicionalni tajlandski način života i pregršt prirodnih ljepota. Stao sam na pola puta i sasvim slučajno svratio do restorana Begonia Café & Hua Luk Hua. Tamo sam probao najbolje pržene banane koje sam ikad jeo, uz fantastičnu kavu iz lokalnih plantaža. Mjesto Mae Kampong nudi nekoliko staza za pješačenje s prekrasnim pogledima na tajlandske planine. Osim toga, ovdje sam jeo tradicionalna tajlandska jela, kupiti ručno izrađene suvenire ili jednostavno uživao u atmosferi lokalnog života. Idealan bijeg od gužvi i gradske vreve. Jedno od nezaobilaznih mjesta u blizini Mae Kampong Village je Mueang-On cave. Ova spektakularna špilja pruža fascinantan pogled na unutarnje formacije stijena i podzemne prostorije, stvarajući izvanredno iskustvo istraživanja podzemnog svijeta Tajlanda. Rijetko gdje samo mogao istražiti tako duboku jamu bez ekstremnih manevara. Naime cijela jama je ili betonirana ili su postavljene stepenice koje vode do samog dna. Kada bih ponovno dolazio, zadržao bih se minimalno tri dana u širem području ili barem jednu noć kako bih uživao u predivnom zvjezdanom nebu i zvukovima šume, a opet ne bih bio predaleko od civilizacije.
Moja sljedeća destinacija bila je grad Pai u blizini granice s Mijanmarom (Burma). Čuo sam priče o lošoj cesti, ali nikada nisam mogao ni zamisliti što me zapravo čeka. Nisam ima tabletu protiv mučnine, a krenuo sam na put, nepripremljen za sve što dolazi. Sada, nakon iskustva, shvaćam zašto su me upozoravali - preko 1800 krivina! Kažu da Bog čuva pijane i budale. Osjećam se kao da spadam u ovo drugo. No, krivudavi put doveo me do novih izazova. Boravak u Paiu i otkrivanje njegovih ljepota bilo je jedno od najljepših iskustava u Tajlandu.
Nisam htio propustiti čuveni zalazak sunca na mjestu koji Tajlanđani nazivaju "Grand Canyon" – odnosno Pai Canyon. Njegova impozantna pojava iznad šume postaje gotovo magična pod posljednjim zrakama sunca. No, hodanje uz usku, strmu stazu kanjona zahtijeva oprez, pogotovo zbog skliske površine, sitnog šljunka i naglih visinskih promjena. Kanjon se može istraživati 24 sata dnevno, a ulaz je besplatan. Bilo je dovoljno doći 30 min prije zalaska, mada sam tamo proveo gotovo cijeli dan.
Pai je poznat po opuštenim vibracijama, dodao bi i napušenim ljudima LOL. Planirao sam posjetiti još i Kho Ku So Bamboo Bridge, Pam Bok Waterfall, Chedi Phra That Mae Yen, Mo Pang Waterfall itd..
Tu sam napravio malu pogrešku. Iako sam planirao propješačiti mnoge dijelove, brzo sam shvatio da sam bez više vremena i/ili nekog prijevoznog sredstva, bilo kakvog, bespomoćan. Pai je zapravo grad u kotlini okružen planinama.
Meni je nešto falilo. Nisam mogao doći na drugi kraj svijeta, a da mi barem malo adrenalina ne skoči. Stoga sam odlučio bukirati dvodnevni treking sat i pol vremena vožnje od Paija. S grupom od 6 ljudi i vodičem krenuo sam na dvodnevnu avanturu s Pai Adventures, agencijom koju s oduševljenjem preporučujem. Cilj mog putovanja bio je doživjeti kulturu planinskih plemena i uživati u slikovitoj džungli. U ta dva dana doživjeli smo autentičnost kakvu vjerujem nigdje drugdje ne bismo mogli doživjeti.
Za sve one koje zanima pokoja dodatna informacija o biljnom svijetu Tajlanda, možete pročitati na kraju bloga.
Nakon iscrpljujućeg, ali ispunjenog dana, konačno sam morao uzeti malo vremena za sebe i odmoriti se. Bilo je vrijeme da prekinem s dnevnim užurbanim tempom. Hoću li ili neću, opet sam se našao u situaciji da se vratim groznom cestom do Chiang Mai-a, te bez spavanja čekam sljedeći let na krajnji jug Tajlanda. Gdje idem, nisam siguran jer ima previše opcija, ali znam da slijećem na aerodrom u Krabiju. Što se tiče smještaja, nemam ga. No, to je barem lako riješiti u Tajlandu. Ne brinem se previše i prepustim se spavanju tijekom dvosatnog leta.
Nakon izlaska iz aviona, odlučim se i krenem na otok Ko Lanta. Prijevoz sam riješio tako što sam čuo da jedna grupa razgovara s taksistom pa ih upitam idu li na isto mjesto kao i ja. Idemo! Super, bila je to win-win situacija, dobra ekipa i jeftiniji prijevoz. Nakon dva sata lude vožnje, jer na Tajlandu ne možete drugačije, i pola sata vožnje trajektom, stigli smo na Ko Lantu. Usput sam odlučio smjestiti se uz plažu. Ostalo je bilo ludiranje i nekoliko dana odmora, svakodnevno uživanje uz pješčane plaže i manje poznate stjenovite uvale. Skuter nisam vozio, ali mi nije nedostajao. Iz više razloga, jedan od njih je što sam šetajući bolje upoznao mjesta i ljude nego na bilo koji drugi način. Probajte, isplati se!
Jedne večeri donesem odluku: idem na turu po otocima i ostajem na jednom od njih. Mislim da sam pronašao malo komadić raja. Pokazalo se da je moja intuicija bila ispravna. Jedna od tura uključivala je otoke Ko Muk i Emerald Cave, Koh Wean, kupanje u lagunama i ronjenje oko koraljnih grebenima, te Koh Ngai, gdje sam na kraju odlučio napustiti grupu i ostati. Imam više sreće nego pameti. Jedna soba, bila je sloboda. To je to, došao sam na mjesto s razglednice. Više od ovoga mi ne treba, pomislio sam. Može li biti bolje? Može!! Šetnja otočkom džunglom, pješčanim plažama, kupanje u laguni i obilazak plantaža kokosa, oduzimao je dah. Um utišan, ostali su samo pijesak, more, zalasci i izlasci sunca, plavetnilo s reflektirajućim zelenilom džungle i ja. Sam i sretan. Srce je možda po prvi puta bilo na svom mjestu.
Još je jedna stvar ostala, bez toga ne idem doma! Obećao sam si prije nego sam uopće kupio kartu za Tajland: mangrove šume! Za mene, zaljubljenika u prirodu, šumara, posjet ovom kasnije ću shvatiti, pomalo vanzemaljskom svijetu bio je jedan od životnih snova. Nije mi bio dovoljan samo jedan dan, već sam rezervirao dvije različite ture. Jedna na Koh Lanti , a druga u blizini Krabija . Zašto baš dvije, htio sam doživjeti šume za vrijeme plime ali i oseke. Znate, to su različita dva svijeta. A ja sam po ovom pitanju razmažen, želim vidjeti najbolje od oba.
Tako sam krenuo na turu na Koh Lanti u jutarnjim satima, za vrijeme plime. Nismo ni došli do šume, a već su nas dočekali veliki orlovi koji su nas cijelo vrijeme pratili. Zatim ribe dvodihalice, baš one koje skoro svakodnevno gledamo na dokumentarcima. Moje pitanje bilo je ima li krokodila. Kažu nema ih, ali ima majmuna. Čekalo nas je iznenađenje. Naš vodič se sprijateljio s jednim majmunom koji doplivao do naših kajaka. Inače majmuni stvarno plivaju, izgledaju kao štakori u vodi, i ne tako privlačan prizor. Nakon što se popeo na kajak našeg vodiča, skakao je s jednog na drugi i traži imamo li hrane za njega. Iskreno, taj je jedini dobar majmun kojeg sam vidio, iako ih je na mom putovanju bilo jako puno. Opasni su, i nemojte se igrati s njima, ne nosite nikakve crvene stvari, sve spremajte u ruksak i ne gledajte ih u oči. Nije baš fora ako vas ugrizu. Upoznao sam momka koji je to iskusio, dobro je, ali nije mu to trebalo u životu.
Nego da se vratim. Nakon što smo se pozdravili s našim majmunom, i usput vidjeli mnoge druge skupine majmuna, lagano smo se vratili u lokalno selo gdje smo ručali. Sljedeća destinacija je bila Krabi. E to je next level. Bio je to jedan od zadnjih dana mog putovanja i drago mi je da je tako. Nepripremljen na ono što me čeka. Tura kajakom kroz pravu pravcatu, staru šumu mangrova. Kažu da muškarci ne plaču, barem u Dalmaciji. E pa ja sam zaplakao i nije mi žao. Cijela grupa ostala je bez daha. Slikama je teško doživjeti mističnost ovog mjesta i o kakvom se paralelnom svemiru radi. Ako vas ikad put nanese u Krabi, obavezno posjetite lokalne šume mangrova i pitajte kada je najbolje vrijeme, s obzirom na plimu i oseku!! Ne treba vam previše snage, dosta je sigurno ako se držite grupe i vjerujem da će vas ovo iskustvo obogatiti na način na koji malo što drugo može.
Nakon toga, moje putovanje polako se približilo kraju. Posljednji dan proveo sam u Bangkoku, istražujući tržnice i tražeći autentične suvenire poput krema za bolove i ubode insekata, mirisnih sapuna te magneta. Solo putovanje na Tajland donijelo mi je mnogo više od samo odmora i zabave. Upoznao sam ljude iz cijelog svijeta, naučio se nositi s različitim svakodnevnim izazovima, istraživao nove kulture i stvorio nezaboravne uspomene koje će zauvijek ostati u mom srcu. Tajland je zemlja koja vas ne može ostaviti ravnodušnim, a solo putovanje kroz nju pruža nevjerojatan osjećaj slobode, samopouzdanja i pustolovine. Sada, dok se prisjećam svih tih trenutaka, zahvalan sam na hrabrosti koju sam imao da se upustim u ovu avanturu i s nestrpljenjem iščekujem sljedeće putovanje koje me čeka.
Ja ne bih bio ja da u ovaj blog ne ubacim jedan pomalo edukativni tekst o biljnom svijetu Tajlanda.
Tajlandske kišne šume posebno privlače svojom raznolikošću biljnih vrsta i fascinantnim prilagodbama koje biljke razvijaju kako bi preživjele u svojim okolinama. Ove šume nude nevjerojatan uvid u bogatstvo biljnog svijeta. Primjerice, mogao sam osobno vidjeti neke od tih čuda prirode tijekom svog putovanja.
Jedna od najzanimljivijih biljaka koja se ističe svojim ponašanjem je stidljiva mimoza. Njeno ime potječe od latinske riječi "Pudica", što znači stidljiva ili čednost, jer se njeni listovi skupljaju i spuštaju pri najmanjem dodiru, da bi se nakon nekoliko minuta vratili u prvobitni položaj. Šetajući džunglom naišli smo i na lijane, koje su neizostavan dio tropskog krajolika. Domaći stanovnici često režu lijane kako bi ispijali tekućinu iz njih, vjerujući da im daje snagu i izdržljivost pri kretanju kroz prašumu. Međutim, konzumiranje tekućine u pogrešno vrijeme ili na pogrešnom mjestu može izazvati trovanje. Neobična grupa biljaka poznata kao Strangling Fig (gušiteljska smokva) također je prisutna u ovim šumama. Ove smokve rastu omotane oko drveća, "gušeći" ga kako bi dobile hranjive tvari i svjetlost. Kada drvo umre, ostaje šupljina koja se može koristiti kao sklonište za razne životinje. Bambus je jedna od najvažnijih biljnih vrsta u Tajlandu, koja se koristi u različite svrhe, uključujući gradnju, prehranu i izradu tradicionalnih umjetničkih i obrtničkih predmeta.
Tajlandske mangrove pružaju važno stanište za mnoge morske vrste i igraju ključnu ulogu u očuvanju obalnih područja od erozije i poplava. Ove šume također pružaju sklonište i hranu za brojne ptice, ribe i druge životinje. Tajland je dom tisućama vrsta orhideja koje rastu u različitim dijelovima zemlje. Ove prekrasne cvjetove možete vidjeti u botaničkim vrtovima, nacionalnim parkovima i prirodnim rezervatima diljem zemlje. Nevjerojatno je da rastu na svakom stablu, a nekada i iz same stijene. Nikako ne možemo zaboraviti zanimljivo voće Tajlanda i cijele jugoistočne Azije. Voće koje čeka da bude istraženo i uživano, nudeći nezaboravna iskustva za sva osjetila. Jedno od najzanimljivijih tajlandskih voća je durian, poznat kao "kralj voća". Ovo bodljikavo voće, teško oko 3 kg, krije u sebi slatko meso obavijeno specifičnim mirisom koji neki opisuju kao truljenje, dok drugi osjećaju note slatkog sira. Ili pak Nangka, poznat i kao jackfruit, zauzima titulu najvećeg voća na svijetu. Njegovo meso ima blagi okus ananasa i banane. Meni osobno najsimpatičnije i ukusnije voće je mangostin, poznat kao "kraljica voća". Njegova tvrda crvena kora skriva nježno bijelo meso koje je slatkasto-kiselkastog okusa.
"Putujemo zato što su udaljenost i raznolikost tajni osvježivači kreativnosti. Kad se vratimo kući, okolina ostaje ista, ali nešto u našem umu se promijeni, i to mijenja sve." – Jonah Lehrer
Isplaniraj svoje putovanje iz snova već danas i javi nam se, a naši agenti za putovanja će ti pomoći pronaći najbolju ponudu.
Si avanturistični popotnik ali vsakodnevni potnik? V vsakem primeru zate pripravljamo ažurne, zanimive in koristne popotniške in potniške informacije, ki ti jih dostavljamo v tvoj poštni nabiralnik enkrat tedensko.
Prijava na e-novice
Back to nomago.hr/en
